Listopad se polako bliži kraju pa tako i završavaju naše listopadske aktivnosti vezane uz Dane zahvalnosti za plodove zemlje.
Učenici nižih razreda područne i matične škole zaokružili su ih posjetom pekari „Klasje“ u Lepoglavi i starom mlinu „Friščić“ u Ivancu. Dok su u pekari vidjeli kako nastaje kruh i pecivo koje danas konzumiramo, u starom Friščićevom melinu vidjeli su dašak prošlosti te pokušali zamisliti kako je to bilo nekad.
Mlinovi na Bistrici svojevrsni su zaštitni znak Ivanca: od Prigorca, preko Ivanca do utoka u Bednju radilo je od sredine 19. stoljeća skoro do sedamdesetih godina ovog stoljeća dvadeset mlinova. Posljednji vlasnici "ivanečkih melinov" u Prigorcu bili su: Roza i Josip Sever, Andrija Mudri, Andrija Friščić (stari i novi mlin); u gornjem Ivancu: Ivan Čaklec (prije Pust i Lončar), Pust-Obsigerov mlin, Kukuljević-Rajterov mlin, Josip Čaklec, Anka Friščić, Šutej-Muckov mlin, Antun Gotal-Golovrščan; u Ivancu: Antun Levanić, Izidor Pavlinjak, Danijel Posarić, Alojz i Milka Milić, Dragutin Karažinec, Ivica Bukovec, Martin Hrg-Ivan Čaklec i Ivan Stanko.
Ivanečki mlinovi preuzimali su meljavu pšenice, raži i kukuruza na širokom području od Vidovca, Jurketinca i Grede, Ivanca i okolice. Svaki od mlinova imao je stalne korisnike, a žito su u dogovorene dane preuzimali prijevoznici pojedinog mlinara i za nekoliko dana vraćali brašno u naselja udaljena od Ivanca i do 15 km.